Helacija

Helacija (grč. χηλή – hēlē = kandža, kliješta, ligandi oko centralnog atoma poput lčiješta jastoga) je tip vezanja iona i molekula za metalne ione. Uključuje stvaranje ili prisustvo dvaju ili više odvojenih koordinatnih veza između polidentatnih (višestruko vezanih) liganda i jednog centralnog atoma.^[1] Ti ligandi nazivaju se helanti, helatori, helatni agensi ili agensi za odvajanje. Obično su to organski spojevi, ali to nije nužno, kao u slučaju cinka i njegove upotrebe kao terapije održavanja za sprečavanje apsorpcije bakra u ljudi sa Wilsonovom bolešću.^[2]. Termin "helat" prvi put primijenili su godine Sir Gilbert T. Morgan i HDK Drew, 1920., koji su izjavili: "Pridjev helat, izveden iz velike kandže ili "hele"(grčki jastog) ili drugih rakova, predlaže se za kaliperske grupe koje funkcioniraju kao dvije udružujuće jedinice i pričvršćuju se za centralni atom tako da proizvode heterocikličke prstenove.^[3]

Helacija je korisna u aplikacijama kao što je pružanje dodataka hrani, u helac ijskoj terapiji za uklanjanje toksičnih metala iz tijela, kao kontrastna sredstva u MRI-skeniranjima, u proizvodnji pomoću homogenih katalizatora, u hemijskom tretmanu vode koji pomaže u uklanjanju metala i u gnojivima.

1. ^ IUPAC definition of chelation.
2. ^ "Zinc". NCBI Bookshelf. Bethesda (MD): National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases. 10. 1. 2015. PMID 31643536. Pristupljeno 24. 3. 2020.
3. ^ Morgan, Gilbert T.; Drew, Harry Dugald Keith (1920). "CLXII.—Researches on residual affinity and co-ordination. Part II. Acetylacetones of selenium and tellurium". Journal of the Chemical Society, Transactions. 117: 1456–65. doi:10.1039/ct9201701456.